Propovijed uzor. kardinala Josipa Bozanića

  • Ispis

Propovijed uzor. kardinala Josipa Bozanića na proslavi 400. obljetnice Reda,
5. lipnja 2010. u kapeli Corpus Domini

Kaže životopisac da je majka sv. Franje Saleškog, dok je molila pred Torinskim platnom, a nosila dijete pod srcem, molila da to dijete bude potpuno Bogu posvećeno. A sv. Franjo Saleški govori kako je od početka, od najranijih godina osjetio i doživio, i to osobito kao malo dijete, kako ga jako vole mama i Bog, majka i Bog.

Kako je to lijepi osjećaj za dijete, da je oko njega velika ljubav; ljubav majčina i ljubav Božja. Da živi u toj ljubavi. Evo, drage majke, budite uvijek prenositeljice te ljubavi prema svojima, osobito prema djeci. I tu ljubav dijelite s Bogom. Ako dijete shvati da vaša ljubav i ljubav Božja idu zajedno, onda je to blagoslov. Danas slavimo ovu svetu misu upravo na čast sv. Franje Saleškog jer je on zajedno sa sv. Ivanom Franciskom de Chantal utemeljio Sestre od Pohoda Marijina, koje evo slave 400 godina svog postojanja. On ih je zajedno sa sv. Utemeljiteljicom utemeljio 1610. godine. I kad je to povjerio sv. Ivani Franciski de Chantal koju je susreo puno ranije koja je bila udovica, koju je on kao duhovni otac odgajao i pripremao, rekao je da je to davno nosio u srcu; davno nosio u srcu utemeljenje jedne zajednice koja će po uzoru na Mariju, koja pohađa sv. Elizabetu, nositi Isusa ljudima. Evo sestre, naše drage sestre, zapravo su ovdje, da se klanjaju Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu, toj velikoj Ljubavi. I da se klanjaju sa svima koji dolaze u ovu dragu crkvu kroz dan, a često puta i po noći. Malo smo čuli od njihove poglavarice kako one to čine u tišini i skromnosti, dan i noć. Njihov Utemeljitelj zajedno sa Utemeljiteljicom upravo su to htjeli; da sestre budu one koje će se ugledati na Mariju i koje će ići, hrliti ususret onima koji su potrebni, noseći najveće bogatstvo koje posjeduje ovaj svijet, a to je Isus. To je Isusova ljubav, koja je toliko potrebna svima. Sv. Franjo Saleški rođen je 1567. godine u uglednoj obitelji. Od ranog djetinjstva mu je bilo omogućeno školovanje. Rođen je u Savoji, već u 11. godini ga otac šalje u Pariz da tamo stekne naobrazbu, za ono vrijeme najvišu. Nakon što je završio studij u Parizu on odabire Padovu (opaska: kardinal je rekao Bolonju a to je krivo) gdje je nastavio studij građanskoga prava. Kad je završio, možemo reći za ono vrijeme, sve studije, dolazi doma. Otac mu priprema službu u upravi, u gradskoj upravi i pripremao ga je tako za čovjeka koji će vršiti odgovornu službu u društvu. Međutim, sv. Franjo je paralelno, gotovo skriveno, u isto vrijeme studirao i teologiju, jer je nosio nešto drugo u svom srcu. I na kraju on zahvaljuje na karijeri koja mu je bila pripremljena. Dade se zarediti. Postao je svećenik i 1602. godine imenovan je biskupom Ženeve. U ono vrijeme teških kriza u Crkvi kad je Protestantizam razarao Crkvu, on kao biskup, iako je bio biskup ženevski, nije mogao tamo stanovati jer katoliku nije bilo dozvoljeno u protestantskom gradu spavati, prenoćiti, nego je morao živjeti u drugom gradu. U tom vremenu, upravo tih velikih napetosti i strujanja koja su strujala ne samo u Crkvi, nego i u svijetu, on se je trudio, nastojao je studijem i propovijedima približiti vjeru, osobito Božju ljubav, čovjeku. I zato kažu da je bio veoma dijaloški raspoložen i prema onima koji su ga napadali. Ostavio nam je jednu knjigu, Traktat o Božjoj ljubavi. Možda je to sažetak svega onoga što je taj svetac nosio u svom životu. Doživio je ranu ljubav, i ljudsku, i majčinsku, i Božju ljubav. I studijem teologije, i poslije pastoralnim radom produbio je upravo tu spoznaju: Bog je ljubav i Božja ljubav potrebna je čovjeku. Draga braćo i sestre, Bog je ljubav. I tko se približava Bogu, približava se ljubavi. A ljubav je ona koja diže, ona koja liječi, ona koja daje život. Ljubav je ona koja se daje, poput Isusove ljubavi, koji se potpuno predao. Križ je znak da je potpuno Isus za nas. I ta ljubav spašava. I potrebna nam je. I trebamo k njoj dolaziti. I trebamo dolaziti klečati da spoznamo Boga koji je ljubav kako bismo mi po primjeru Isusa Krista mogli ljubiti i živjeti za druge. Danas, dok čestitamo našim sestrama visoki jubilej, molimo za njih, da budu one svima nama poticaj, poticaj da dolazimo Božjoj ljubavi, poticaj da izvor ljubavi tražimo u Isusu Kristu. One svoj jubilej slave u svećeničkoj godini. Drago nam je da su danas s nama i naši bogoslovi. Braćo i sestre, preporučujem vama molitvu za svećenike, za one koji su u službi i osobito za duhovna zvanja. Drage sestre, vi to činite, ali o vašem jubileju posebno vama stavljam na srce molitvu za duhovna zvanja. Za duhovna zvanja u našem gradu Zagrebu. Braćo i sestre, potrebni su nam novi svećenici, narod traži. Ljudi žele župnika, kapelana. Ljudi žele one koji će raditi za čovjeka po primjeru Isusa Krista. To kao biskup jako osjećam. Kad idem na župe, osobito po gradu, traže kapelana, a nemamo ih dovoljno. Pa evo, neka bude i ova prigoda, i ovog jubileja, i ovog našeg susreta ovdje u ovoj crkvi Corpus Domini, prilika da još pojačamo molitve za duhovna zvanja; u našim župama, u našem gradu, u našoj nadbiskupiji, u našoj Hrvatskoj. Po primjeru majke sv. Franje Saleškog. Amen.

 

Na kraju sv. mise Uzoriti Kardinal je dodao:
Dragi vjernici, osobiti vi koji živite ovdje u našoj Trešnjevci; Dolazite ovamo! Dolazite s malom djecom. Djeca i te kako osjećaju Božju blizinu. Djeca su otvorena Bogu. Tu je odnos direktan. Zato dovodite djecu, nakratko. Ovdje u tišinu pred Boga ljubavi. Bit će to blagoslov za njih, za vas i za naše obitelji. Drage sestre, vi ste ovdje najbliže Isusu. S Njime zajedno živite, u ovom samostanu, uz ovu crkvu. Budite uvijek spremne Isusu donositi potrebe i našega grada, i naše nadbiskupije i naše domovine. Braćo i sestre, molimo Boga da nas sve blagoslovi, da možemo širiti Njegovu dobrotu i ljubav u svijetu…