Homilija mons. Alessandra D'Errica

HOMILIJA MONS. ALESSANDRA D'ERRICO,

APOSTOSKOG NUNCIJA U REPUBLICI HRVATSKOJ, NA MISI GOSPODNJE VEČERE,

NA VELIKI ČETVRTAK U KAPELI CORPUS DOMINI

Dragi don Pavao i drage sestre Pohoda Marijina, draga moja braćo i sestre,

Evo danas smo u Svetom trodnevlju, htjeli bismo se ujediniti sa svom našom braćom i sestrama čitavoga svijeta, koji slave s velikom pobožnošću ove dane. Ovo je sveto trodnevlje sveto zbog dva razloga.

Prvi je razlog što je naša pažnja usmjerena ovih dana na glavnu istinu vjere: radi se o otajstvu smrti, muke i uskrsnuća Isusova. Crkva nas poziva da molimo i razmišljamo nad otajstvom naše vjere i da još više intenziviramo našu molitvu. Osobito ovih dana Svetoga trodnevlja trebamo pojačati našu molitvu i naše razmatranje Isusa Krista. I to u adoraciji koju vi činite ovdje , a danas se posebno čini i u drugim crkvama. Moramo pojačati našu molitvu, naš odnos s Isusom Kristom, naše trpljenje, naše sudjelovanje u patnji s Isusom na križu. Trebamo pojačati taj duh služenja po uzoru na Isusa Krista upravo onako kao što smo slušali u današnjem evanđelju po Ivanu.

Da bismo animirali našu molitvu kao i naše razmišljanje, naše razmatranje, ja vam želim predložiti nekoliko misli kako bi naša molitva bila još jača.

Prva misao koju smo čuli u drugom čitanju (Prva poslanica Korinćanima), Isus je s apostolima, uzima kruh i kaže: Uzmite i jedite ovo je moje tijelo. To su središnje riječi svake euharistijske službe kao što znate. To su riječi preko kojih kruh i vino postaju tijelo i krv Isusova. Evo i na taj način kažemo da je Isus ustanovio euharistiju. On je taj događaj po više znakova nagovijestio i pripremio kao što je to bilo umnažanje kruha. I radi toga kažemo da je danas blagdan euharistije. Danas je blagdan Corpus Domini, blagdan kapele Corpus Domini. I rekao sam da je to moj razlog zbog kojeg sam došao ovdje, zbog kojeg sam želio biti ovdje s vama. Znam dobro da je euharistija u središtu vaše kršćanske vjere. I znam dobro da ćete vi ovo produbljivati i jer to je znak koji nam je Krist ostavio kao znak svoje ljubavi i blizine. Ovo sveto otajstvo je najvažnije od svih sedam sakramenata koje nam je Isus dao. Ovdje preko preobrazbe koja se događa u svakoj svetoj misi, u činu transubstancijacija, teološka riječ malo teška, a znači preobrazba, pretvorba. Po ovome sakramentu Isus realno postaje postaje ovdje prisutan sa svojom dušom i sa svojim tijelom kao što je to bio prije 2000 godina. Po ovome sakramentu Isus postaje naša duhovna hrana i piće. Po ovome sakramentu obnavlja se žrtva na križu. To se događa osobito danas na blagdan Tijela Gospodnjega. Na taj dan kada je ustanovljena euharistija želimo na najjači način zahvaliti Isusu za ovaj veliki dar. Danas želimo na poseban način promatrati i meditirati dubine ovog svetog u otajstva.

I poslije toga slijedi druga misao, a izlazi iz današnjeg čitanja Prve poslanice Korinćanima, koju želim promatrati i razmatrati. Isus ne kaže samo uzmite i jedite ovo je moje tijelo. Isus kaže činite ovo na moju uspomenu. On želi da ova služba koju on čini, ovo služenje koje on čini da bude vječno, trajno u narodu Božjemu, da to ostane vječno. Ta ista gesta da se neprestano događa tijekom cijele povijesti, i u svim narodima. Naime da se događa to isto čudo koje je on učinio i koje čini. I zato danas nije ovaj dan samo dan euharistije. Ovaj dan je također i dan ustanovljenja katoličkog svećeništva. Ovo je dan kad se slavi blagdan svećenika. I na taj način Crkva nas poziva da ovaj prizor Posljednje večere promatramo i kontemplirom u sebi. Crkva nas danas također poziva da se sjetimo naših svećenika. Zato vas ponovo pozivam da zaplješćete don Pavi koji je vaš svećenik. Ako se ne varamo on vodi brigu za ovu kapelu 16 godina. On ovdje troši sve svoje duhovne i materijalne snage zajedno s vašim sestrama Pohoda Marijina da ova kapelica što bolje funkcionira i služi. Danas iznad svega trebamo se sjećati svih svećenika u Crkvi. Danas ujutro, na Veliki četvrtak slavili smo u katedrali zajedno s kardinalom Josipom Bozanićem, pomoćnim biskupima i sa 250 svećenika misu za svećenike. Lijepo je vidjeti da Isus nebeski nastavlja blagoslivljati Hrvatsku sa puno svećeničkih zvanja. Nakon svete mise bili smo u bogosloviji i blagovali zajedno s bogoslovima. Hvala Bogu da u Hrvatskoj još ima uvijek velik broj bogoslova. Ali vi dobro znate da nema više onoga broja koji smo nekad imali. I zbog toga bih savjetovao da danas u našoj euharistijskoj molitvi i u našoj adoraciji molimo za sve svećenike. I da molimo na poseban način za svećenička duhovna zvanja. Vi znate da imamo svećenika ali da nemamo dovoljno svećenika koji mogu odgovoriti na sve potrebe Božjega naroda. Nije dovoljno samo imati puno svećenike nego potrebno je imati dobrih svećenika koji žive svoje posvećenje u službi Božjem narodu i dragome Bogu. Da imamo svećenika koji znaju shvatiti novu stvarnost u kojoj živi Božji narod. U današnjem svijetu mnogo se toga promijenilo. Stvari se mijenjaju svaki dan. Trebaju nam svećenici koje se ravnaju prema dva kriterija: iznad svega da budu vjerni obećanju koje su učinili u potpunom posvećenju Bogu. I nadalje trebamo svećenike koji znaju uočiti putove kojima današnji svijet hodi koji nisu oni putovi od nekada, prije puno godina unazad. Da današnji svećenici budu osobe koje ne traže vlastite interese nego traže Božje interese. Da današnji svećenici budu osobe koje znaju služiti Božjem narodu i da služe s istom posvećenjem i ljubavlju kojim je služio Isus Božjem narodu. I da se to događa i u časovima trpljenja i patnje. I iznad svega, dopustite mi da kažem, sa svom svojom iskrenošću, trebamo svećenika da budu osobe koje znaju ljudima nositi radosnu vijest kako što je to činio Isus. Nosite radost evanđelja: svima, baš bez razlike svima. Na poseban način moraju nositi radosnu vijest siromašnima i onima kojima je najpotrebnija utjeha. Današnji svećenici na poseban način moraju ići onima koji su se udaljili od vjere. U tom smislu Sveti otac stalno ponavlja: treba izići iz uhodanosti, iz dosadašnjih shema i ići prema svima. I to s radošću poslanja koje nam izlazi iz naše kršćanske vjere. Iz našeg svećeničkog posvećenja izlazi poruka: Ići svima i nositi radosnu vijest Isusa Krista. Sestre i braćo, to moramo činiti svi, ne samo svećenici. I to neprestano tako nam predlaže naš papa Franjo. Svi se moramo osjećati uključeni u taj misijski pokret Crkve. To moramo činiti u našim gradovima koji su pomalo dekristijanizirani.

Netko će pitati što je ta Radosna vijest o kojoj Isus Krist govori? Što konkretno moramo navijestiti našim svjedočenjem? Sveti otac traži da najprije mnoge stvari moramo jako pojednostaviti. Ne trebamo držati velike govore, visoke govore, visoko propovijedati. Moramo tražiti jednostavnost u sadržaju i u metodi i , u pristupu. Što trebamo navijestit? Trebamo samo jednu jedinu stvar navijestiti: Bog je ljubav, Bog je Otac,. Bog je Otac svima. On je Otac koji je radostan kad se djeca vraćaju svojoj kući. On je Otac koji traži sinove i kćeri dok se oni ne vrate. On je Otac koji čini blagdan kad se jedno dijete odluči vratiti svojoj kući. To je radosna vijest za sve. Napose za one koji su siromašni duhom. Bog je milosrđe, Bog je praštanje, Bog je radost. On želi da budemo sudionici njegove radosti.

Evo sada razumijete Isusove riječi koje još više odzvanjaju danas. Idite, idite. Nemoj te biti ukopani u jednom mjestu u stare okvire. Sudjelujte, navješćujte radosnu vijest o Božjem milosrđu, o Božjoj nježnosti, o Božjem praštanju, o radosti Božjoj. Zar to nije lijepa vizija Crkve koja je izražena na takav način.

Moramo se zaustaviti ovdje da ne bismo bili predugi. Za sve ove nakane molimo osobito večeras na Veliki četvrtak: molimo Gospodina za puno dobrih i svetih svećenika. I zato pozivam svakoga od nas da svjesno sudjeluje u ovoj euharistijskoj službi i da tako sudjelujemo u poslanju radosti koju Crkva mora danas ostvarivati u svojem služenju Božjem narodu. Amen.

U pozdravu na završetku Svete mise:

Ne bih htio dodavati više riječi, jer vidim da smo dosta odužili. Samo jedna kratku misao. Dok sam dakle govorio i dok smo slavili euharistiju gledao sam na vas i vidio sam vaša radosna lica. A to me podsjeća na ono što Sveti otac često preporuča i to neka je moja posljednja preporuka. Kršćani bi morali biti ljudi radosti. Kako bi jedan kršćanin mogao biti žalostan? To nema smisla. Kako možemo prenositi radosnu vijest, Isusovu radosnu vijest, ako smo tužni, melankolični. A to znači da izgledamo po svome licu kao osobe koje su na sprovodu. A zapravo to je lice osoba koje su formalne, koje su rigidne, ukočene. Ali Duh Sveti je pun kreativnosti. Da Duh Sveti nadahnjuje, puše, pokreće ovu Crkvu. To je želja i čestitka koju želim dati vama velečasni Pavo, sestrama redovnicama u klauzuri i čitavoj ovoj euharistijskoj zajednici. Budite uvijek zajednica uskrsnuća, zajednica Uskrsa, zajednica radosti, zajednica koja hodi putovima svijeta puna radosti što može naviještati Isusovu radosnu vijest. Sretan Uskrs.

Prijevod pater Ivica Hadaš. Pretipkao don P. Crnjac