Sestre Pohoda Marijina

Sestre Slovenke u svom samostanu u Thurnfeldu u Tirolu (Austrija) već su više desetljeća molile za milost osnutka samostana u Sloveniji. Sve teže ratne prilike 1939. ozbiljno su postavljale pitanje opstanka sestara strankinja. Poglavari su razmišljali kuda ih smjestiti? Božja Providnost očitovala se preko jedne žene. Kao udovica razmišljala je da svoju kuću u Studencima kod Maribora pokloni za samostan sestara Pohoda Marijina.
Odlučeno je da pođu dvije Slovenke: S. M. Franciska Göstl i s. Franciska Margareta Fajdiga te s. Carolina Marija Melissari, Talijanka, kao zamjenica glavarice. Nakon nekoliko mjeseci došla je i četvrta sestra Marija Walburga Gebhard kao pomoćnica za radove u kuhinji i vrtu. Sestre su tražile posao od kojeg bi se mogle uzdržavati. Željele su davati instrukcije, ali u tom malom mjestu javile su se samo dvije djevojčice za učenje njemačkog jezika. Opstanak samostana u takvim prlikama ozbiljno je došao u pitanje i mariborski biskup, premda teška srca, odobrio je da se sestre obrate za pomoć biskupu u Ljubljani. Nakon sv. Mise na blagdan sv. Augustina, 28. kolovoza 1940. otputovale su za Ljubljanu. Primile su ih sestre milosrdnice, dok ne nađu kuću za samostan. Primile su i dvije kandidatice. Javljalo se više djevojaka ali nije bilo mjesta. Dani su prolazili u molitvi i radu, a Gospodin je u svojoj dobroti pripremao novo mjesto gdje će se konačno utemeljiti samostan.

Utemeljenje u Zagrebu

 
Nekoliko pojedinosti o biskupu Josipu LACHU - Utemeljitelju i prvom duhovnom ocu samostana:

Rodio se 16. ožujka 1899. u Varaždinu. Bogoslovske nauke studirao je u Zagrebu i Rimu. Za doktora teologije promaknut je 1925. Za svećenika je zaređen 18. rujna 1921. Nakon pastoralne službe po župama, slijedi njegov katehetski i profesorski rad. Od 1926. do 1929. bio je kateheta na školama sestara milosrdnica u Zagrebu. Posebno ga je zanimala filozofija i Sveto pismo. Predavao je filozofske predmete na fakultetu u Zagrebu. Godine 1940. na čelu zagrebačke nadbiskupije nalazi se mladi nadbiskup blažene uspomene Alojzije Stepinac. Bira suradnike. Traži ljude znanja i duha. Izabire svog kolegu još iz Nadbiskupskog liceja, Josipa Lacha i 16. ožujka 1940. imenuje ga kanonikom a 7. travnja 1940. postaje zagrebački pomoćni biskup. Vršio je službu generalnog vikara za vrijeme nadbiskupa dr. Alojzija Stepinca, ordinarija "sede impedita" msgr. dr. Salis-Sewisa, nadbiskupa kardinala Franje Šepera i nadbiskupa kardinala Franje Kuharića. Biskupski lik dr. Josipa Lacha i služenje Crkvi ne može se shvatiti bez poznavanja velikih ideala i učitelja njegova života: biskupa sv. Franje Saleškog i sv. Ivana Don Boska. U više navrata pročitao je svih dvadesetak svezaka sv. Don Boska kao i sve što je ostalo u pisanoj ostavštini sv. Franje Saleškog. O tome smo se uvjerile prigodom zadnjeg susreta 16. lipnja 1983. g. kad nam je gotovo tri sata bez prestanka govorio o ovim velikanima Crkve. Imao je visok stupanj poštovanja prema svakom čovjeku, posebno prema osobama u duhovnom zvanju. Proživio je žalost smrti uzoritog gospodina kardinala Franje Šepera i radost imenovanja novog kardinala. Njegov zemaljski život postupno se gasio i ugasio u 85. godini života na spomendan Imena Marijina, 12. rujna 1983. Istrošio se u službi Nadbiskupije. Krizmao je tisuće i tisuće ne samo po našoj već i ljubljanskoj Nadbiskupiji.

Jednom zgodom dok je boravio u Ljubljani u razgovoru s tajnikom dr. Stanislavom Leničem požalio je što nema kod nas sestara koje je osnovao sv. Franjo Saleški. Na to mu tajnik odgovori da se one nalaze na Mesnom trgu u Ljubljani. Biskup Lach se tome vrlo obradovao i najavio sestrama posjetu. Posjetio ih je više puta i uočio poteškoće u kojima se nalaze kćeri Franje Saleškog.

U to vrijeme u Zagrebu na Trešnjevci, u Domu Božje Providnosti, sada "CORPUS DOMINI", istjecao je ugovor kojim su se sestre Kćeri milosrđa obavezale da će voditi brigu o kapeli i ostalim prostorijama Doma. Tada je biskup dr. Josip Lach tadašnjem nadbiskupu, sada blaženom Alojziju Stepincu, spomenuo da se u Ljubaljani nalaze sestre Pohođenja koje žive u teškim uvjetima. Predložio je da se njima ponudi smještaj u "Domu Božje Providnosti" te da preuzmu brigu za kapelu. Nakon odobrenja pozvao je sestre da pogledaju kuću. Sestre su nakon kućice u Studencima i potkrovlja u Ljubljani bile oduševljene ponudom. Osobito su se radovale što je tu bila kapela "Sveudiljnog klanjanja". Tom zgodom posjetile su i blagopokojnog kardinala Alojzija Stepinca. Saznale su mnoge pojedinosti u vezi kapele Corpus Domini.

2O. srpnja 1941. u sklopu Doma, posvećena je kapela Corpus Domini, kao jubilarna spomen- kapela 1300. obljetnice prvih veza hrvatskog naroda sa Sv. stolicom.

Uoči blagdana Velike Gospe održano je u kapeli prvo noćno klanjanje pred izloženim Presvetim. Šest tjedana kasnije, točno 1. listopada kada se slavio prvi petak, uvedena je svakodnevna adoracija, a uveo ju je sam preuz. nadbiskup Alojzije Stepinac.



Sestre Pohođenja stigle su u Zagreb 1. rujna 1947. godine. Bile su to: Časna Majka Karolina M. Melissari, rođena 31. svibnja 1890. u Napulju, s. Franciska Margareta Fajdiga, rođena u Novom Mestu, s. M. Walburga Gebhard, rođena u Austriji i kandidatica, Marija Jurca, kasnije s. M. Klara, rođena u Kostanjevici u Sloveniji. Prva poteškoća na koju su naišle bilo je nepoznavanje hrvatskog jezika. Jedna draga i požrtvovna sestra milosrdnica dolazila je često i poučavala sestre hrvatski. Sestre su preuzele brigu za kapelu i djevojčice koje su u poslijepodnevnim satima bile u Domu. Nakon nekog vremena vlasti su oduzele prostorije koje su bile namijenjene djeci i upotrijebile ih u razne svrhe. Broj sestara se povećavao, a time su se povećale i brige za opskrbu zajednice. Sestre su marljivo obrađivale vrt i imale svaki dan svježe povrće. Tada nije bilo auto ceste ni nebodera nego su naokolo rasli kukuruzi a na livadi pasle krave. Božja Providnost trajno je bdjela nad sestrama. Dobročinitelji su pomagali svojim darovima. Za novorođeni samostan posebno se zauzeo jedan daleki samostan iz Sjeverne Amerike koji se kroz nekoliko godina brojnim pošiljkama brinuo za malu zajednicu. Dani su prolazili u molitvi i radu te očekivanju da se službeno potvrdi osnutak samostana. Sv. Kongregacija za Redovnike izdala je dekret 24. ožujka 1949. a nakon dva mjeseca na blagdan Marije Pomoćnice, 24. svibnja 1949., izvršen je obred utemeljenja koji je obavio preuz. gos. dr. Josip Lach i ujedno je bio imenovan duhovnim ocem zajednice. Prisutni su bili veleučeni g. dr. Josip Salač koji je bio imenovan za redovitog ispovjednika sestara i tajnik dr. Stjepan Kranjčić. Tom prigodom je preuzv. dr. Josip Lach održao sestrama pobudni nagovor koji je ovako završio:

"Naša kapela je ovdje na takvom mjestu gdje je naš Spasitelj malo ljubljen. Ovdje mora žar vaše ljubavi k Spasitelju zapaliti mnoga srca. Vi imate ovdje vašu misiju, da dadete zadovoljštinu te da molite za velike potrebe našega vremena, naročito u Hrvatskoj. Ako budete u vašoj misiji vjerne, ruka Gospodnja bit će nad vama. Ona će vas štititi, čuvati i voditi kroz sve vaše neprilike, teškoće i trpljenja. Na kraju želim da uvijek budete spremne vršiti sve što Spasitelj od vas očekuje i njegov će vas blagoslov uvijek pratiti. Amen. "