Pohođenje

Zašto naziv Pohođenje?

Od 1. srpnja 1610. htio je sv. Franjo Saleški da se njegova mala družba nazove: "Pohod naše Gospe ili redovnice Pohoda Marijina" jer je nalazio u ovom otajstvu tisuću duhovnih pojedinosti koje su joj davale posebno svjetlo duha koje je on želio postaviti u svojoj Ustanovi. (Sv. F. S. XXV 220 Konst. lipanj-srpanj 1610.) Drugi razlog "jer je to bio sakriveni misterij i nije bio svečano slavljen u Crkvi kao ostali, pa će bit slavljen barem u našoj družbi." (Sv. F. S. XIV 349. bilj. 1). Nije se bojao kazati da su njegove kćeri "pozvane k najvišoj savršenosti, jer ih Zavod nosi u najdublju poniznost i uništenje, koje se može izvršiti." Ta riječ "uništenje", koja je misterij, označuje jednostavno čin potiskivanja - uništenja onoga što u nama smeta božanskom životu. To je program koji je sebi zacrtao sv. Ivan Krstitelj, kad je govoreći o Spasitelju uzviknuo: "On mora rasti, a ja se umanjivati.!" (Iv. 3,30) To je program koji je ostvario veliki sv. Pavao kad je rekao: " živim - ali ne više ja, nego Krist živi u meni..." (Gal 2,20) Po primjeru Isusa, skrivenog u Mariji, prava kći Pohođenja ne traži da se bilo čime ističe, već prebiva sama s Njim u nutrini šutljiva i obuzeta onim što Njega obuzima. Poput Marije ona nosi u sebi Isusa ne samo po milosti nego i po pažnji na Njegovu prisutnost, po sjedinjenju s Njim i u odnosu na svog bližnjega. Treba dakle živjeti umirući i umrijeti živeći jer ova je Kongregacija duhovno osnovana na brdu Kalvariji za službu raspetom Isusu Kristu. "Vlastita smrt" bit će vjernoj duši mila i osobito plodonosna, jer će Bog sam sobom ispuniti ono što je oslobođeno svega ljudskog. Dok živimo imamo uvijek nešto što treba žrtvovati, ako je oko ljubavi budno. Sv. Utemeljiteljica veli: "Bog mi je pokazao mučeništvo ljubavi , kojim namjerava voditi kćeri ove male Kongregacije."